Prof. Sulejman Alijagić: Pčela je jedino živo biće koje proizvodi hranu i lijek za čovjeka, a nikome ne pravi štetu

Svjetski dan pčela obilježava se svake godine 20. maja u znak sjećanja na Slovenca Antona Janšu, pionira modernog pčelarstva. Ovaj dan ustanovili su Ujedinjeni narodi s ciljem podizanja svijesti o važnosti pčela i drugih oprašivača za život ljudi i očuvanje ekosistema.

Moto pod kojim se obilježava ovogodišnji Svjetski dan pčela je „Zajedno za ljude i planetu – partnerstvo koje nas sve održava“, i usmjeren je na to kako ljudi i pčele surađuju kako bi prehranili i održali ljude i okoliš.

Pčele su važne za opstanak cijele planete i cijelog ekosistema. Današnja nauka je potvrdila da bez pčela nema opstanka čovječanstva. Pčele su važne, prije svega, kao oprašivač velikog broja medonosnog bilja, tu su naravno i drugi insekti, ali pčele su svakako najvažnije, naglašava u razgovoru za Radio Velika Kladuša profesor biologije i međunarodni predavač pčelarstva Sulejman Alijagić, a povodom 20. maja Svjetskog dana pčela.

Pčele oprašuju veliki broj biljaka koje direktno ili indirektno koristimo u našoj istrani, tako da, bez pčela ne bismo imali ni kvalitetno mlijeka, niti kvalitetno mesa, čajeve, a zahvaljujući njima imamo široku lepezu zdravih pčelinjih proizvoda, naglašava prof. Alijagić.

Niz je faktora koji ugrožavaju egzistenciju pčela na planeti. Na neke od njih ne možemo direktno utjecati, poput klimatskih promjena, ali postoje i negativni faktori koji su pod direktnim utjecajem čovjeka, poput prekomjerne i nekontrolisane upotrebe pesticida u poljoprivredi.

Pčelari iz Velike Kladuše i Unsko-sanskog kantona proizvode kvalitetan med, a potvrda tome su brojna priznanja na raznim domaćim i međunarodnim ocjenjivanjima. Posebno vrijedan je brendirani kestenov med, koji nastaje iz bazena kestenove šume ovog područja, kojeg karakterišu jedinstvena aromatičnost i suptilna gorkost, a koji za razliku od meda s ostalih područja ima najveći broj prisutnih polenovih zrnaca. Upravo to ga čini najkvalitetnijim kestenovim medom.

Dodatni problemi s kojima se suočavaju pčelari su bolesti kestena koje uništavaju ovaj prirodni resurs, bolesti pčela i krivotvorenje meda.  Profesor Alijagić preporučuje da potrošači kupuju med kod provjerenih lokalnih pčelara, koji  ne koriste hemijska sredstva u proizvodnji. „Falsifikatori meda su usavršili formule do te mjere da se vizualno skoro i ne može razlikovati krivotvoreni od pravog meda.“, ističe naš sagovornik.

Oprez se preporučuje i kod uzimanja matične mliječi i pčelinjeg otrova. „Nažalost, mi nemamo laboratorij koja može ispitati kvalitetu matične mliječi, te se ne može utvrditi da li je ona sigurna za konzumaciju, iako sama po sebi matična mliječ ima ogromna hranjiva svojstva. Kod upotrebe pčelinjeg otrova u svrhu liječenja, tu nedostaje opreza, jer bi se obavezno prije primjene te metode moralo znati da li je osoba alergična na ubod pčele, da bi se izbjegao anafilaktički šok“, upozorava prof. Alijagić.

Primjetno je i nekontrolisano dovoženje pčela na ispašu s područja drugih općina, što prof. Alijagić smatra potencijalnim problemom. Pored toga što o doseljavanju tih pčelinjih zajednica niko nije upoznat, problem je što one mogu biti potencijalni prenosioci ozbiljnih pčelinjih bolesti, poput gnjiloće pčelinjeg legla.

Na kraju, uz poruku ovogodišnjeg svjetskog dana pčela o simbiozi između pčela, nas, ljudi i ekosistema, prof. Alijagić podsjeća da prirodno naslijeđe koje nam je ostavljeno treba da predajemo budućim generacijama barem u onom obliku u kojem smo ga mi naslijedili, a preporučuje da se što više zemlje obrađuje i da svako, ko sebi može to priuštiti, osigura barem košnicu-dvije pčela.

„Pčela je jedino živo biće koje proizvodi hranu i lijek za čovjeka i nikome ne pravi štetu“, zaključuje prof. Sulejman Alijagić.

Edukacija i jačanje svijesti građana o važnosti zaštite životne sredine, te efikasnija saradnja između građana, nadležnih poljoprivrednih službi, institucija i udruženja može rezultirati uređenijim sistemom u kojem bi se vodilo više računa o sigurnoj poljoprivrednoj proizvodnji i zaštiti svih učesnika u lancu proizvodnje hrane i stvaranja sigurnih životnih uslova.