Prof.dr. Šeherzada Džafić: Mi smo društvo koje prima mnogo informacija, ali ne čita dovoljno

U savremenom društvu navike čitanja podložne su promjenama, koje rezultiraju i krizom čitanja.  Čitanje je jedna od najvažnijih kulturnih i obrazovnih aktivnosti u životu svakog čovjeka. Ono predstavlja način sticanja znanja, razvijanja mašte, obogaćivanja rječnika i upoznavanja različitih kultura, običaja i načina života. Kultura čitanja podrazumijeva odnos pojedinca i društva prema knjigama, književnosti i pisanoj riječi, kao i svijest o važnosti čitanja u svakodnevnom životu.

„Mi smo društvo koje prima mnogo informacijama i konzumira mnogo sadržaja, ali ne čita dovoljno. I tu postoji jedna važna razlika između informiranosti i načitanosti. Čovjek svakodnevno može pročitati stotine objava, naslova, kratkih tekstova, a da pritom ne pročita nijednu misao koja doista dođe do njega.“, naglasila je u razgovoru za Radio Velika Kladuša, prof.dr. Šeherzada Džafić sa Pedagoškog fakulteta Univerziteta u Bihaću.

Kako je naglasila, ovo je vrijeme u kojem je informacija postala dostupna, ali pažnja i dubinska suština do koje trebamo doći je nedostupna. Upravo čitanje podrazumijeva koncentraciju, strpljenje i spremnost da uđemo u neki tekst. Kroz čitanje knjige mi rješavamo određene probleme, strahove, čak i neke traume, ulazimo u neke sudbine koje su slične našima, pronalazimo odgovore, upoznajemo ljude koji su potpuno različiti od nas, a u čijim iskustvima prepoznajemo neke svoje misli i osjećaje, za koje ne bismo niti znali da postoje. Upravo je čitanje jedan od najvažnijih puteva razvoja empatije i kritičkog mišljenja.

„Krizu čitanja ne možemo vezati za samo jedan trenutak, posebno ne za pojavu novih tehnologija, jer uvijek postoji niz obrazovnih, društvenih, kulturnih i porodičnih promjena. Jedan od ključnih problema je što smo gubili naviku kontinuirane pažnje uopće, pa tako i sposobnosti zadržavanja pažnje na čitanju. Gledajući na to da nam sve postaje nedostatno, nedovoljno i da su nam kvalitetni sadržaji sve manje dostupni, čini se da dolazi pravo vrijeme za povratak knjizi.“, ističe prof. Džafić.

Već duže vrijeme Pedagoški fakultet u Bihaću kroz klubove čitalaca potiče mlade ljude na čitanje, ne samo obavezne lektire, već i druge literature, ali bez nametanja. Pokretanje čitalačkih klubova za djecu, mlade i odrasle u svim gradovima i općinama Unsko-sanskog kantona je projekat na kojem se već radi i upravo time se, osim poticanja na redovno druženje s knjigom, nastoji  skinuti i stigma koja prati ovaj kraj, kao područje neobrazovanih ljudi, što prof. Džafić smatra netačnim.

Mladim ljudima poručuje da pronađu knjigu koja će ih uvesti u svijet knjiga, da ne odustaju od čitanja. „Knjiga neće riješiti sve naše probleme, ali hoće pomoći da ih razumijemo, a onda i da nađemo rješenje. Nekad nas neće učiniti sretnijima, ali ćemo možda više cijeniti našu sreću koju imamo, dok čitamo o nečijim sudbinama.“

Navike čitanja razvijaju se od najranijeg djetinjstva, najčešće uz pomoć roditelja, nastavnika i okruženja. Djeca koja odrastaju uz knjige i kojima se čita od malih nogu češće razvijaju ljubav prema čitanju. Porodica i škola imaju važnu ulogu u stvaranju čitalačkih navika jer svojim primjerom i podsticajem mogu uticati na to da čitanje postane svakodnevna aktivnost.