Pedagogica Alma Filipović Husović: Osim obrazovne inkluzije danas sve važnija socijalna inkluzija

Reformom obrazovanja 2002. godine inkluzija je na velika vrata ušla u obrazovni sistem Bosne i Hercegovine. Taj proces se počeo primjenjivati 2004. godine nakon što je donesen Okvirni zakon o osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju prema kojem djeca i mladi s posebnim obrazovnim potrebama stječu obrazovanje u redovnim školskim programima koji se prilagođavaju njihovim individualnim potrebama. Inkluzija u školskom sistemu danas predstavlja jedno od ključnih pitanja savremenog obrazovanja, te se odnosi, ne samo na prilagođavanje nastavnih sadržaja djeci s teškoćama u razvoju, već na stvaranje okruženja u kojem se svakom djetetu pruža prilika da razvije svoje potencijale.

Kako u razgovoru za Radio Velika Kladuša naglašava pedagogica Alma Filipović Husović, inkluzija je proces koji podrazumijeva da svako dijete, bez obzira na njegove razvojne, društvene, socijalne, kulturne ili emocionalne potrebe ima pristup obrazovanju. Inkluzija je, kako kaže, cijela jedna zajednica gdje su svi usmjereni na dijete i rade u njegovom najboljem interesu. To je zapravo škola koja je usmjerena na dijete, a ne dijete na školu, mjesto gdje se svi moraju prilagoditi da ono raste najbolje što može u skladu sa svojim potencijalima.

Inkluzija je veoma važna jer se prosvjetni radnici, roditelji i društvo u cjelini trebaju usmjeriti ka djetetu, zbog toga što ono na taj način uči i razvija se, a cjelokupna zajednica od toga ima višestruku korist jer se škola i okolina djeteta tako uče ravnopravnosti, toleranciji i empatiji. Time se djeci omogućava da se osjećaju prihvaćeno i pruža im osjećaj pripadnosti toj školskoj zajednici. Škola je prva institucija u kojoj dijete stiče osnovne stavove, norme i oblike ponašanja te se razvija u aktivnog građanina, pa će takva djeca u budućnosti razviti društvo tolerancije sa što manje diskriminacije, socijalne kohezije, odnosno jačaće društvenu pravdu.

Veoma važna je obrazovna inkluzija kojom se nastavni sadržaj prilagođava sposobnostima, kako djece s razvojnim poteškoćama, tako i nadarene djece. Međutim, s druge strane, veoma važno mjesto zauzima socijalna inkluzija, iz razloga što je socijalna situacija nepovoljna. Djeca često dolaze iz porodica koje su u lošem socioekonomskom stanju, te je vrlo važno prepoznati ih i omogućiti im da se što jednostavnije adaptiraju u školski sistem i da prevazilaze prepreke na koje nailaze. Trenutno je to jedan od gorućih problema u odgojno-obrazovnim ustanovama, pri čemu škole često nisu stručno osposobljene, odnosno nedostaje adekvatnog stručnog kadra za uspješno suočavanje s ovim izazovima, smatra pedagogica Alma Filipović Husović.

Kako ističe, sve više djece dolazi iz jednočlanih porodica, porodica gdje jedan ili oba roditelja rade u inostranstvu, te porodica koje žive u stanju socijalne potrebe. Upravo u takvim okolnostima dijete se osjeća manje vrijednim, a to se odražava na njegov školski uspjeh, motivaciju za rad, ali i na međuvršnjačke odnose. U tom trenutku je važno da škola provodi svoju ulogu, odnosno da stvori klimu kroz preventivne programe, radionice, časove odjeljenske zajednice, da bi se razvila socijalna jednakost u školi koja će pomoći da se djeca ne osjećaju diskriminirano po bilo kojem osnovu.

Najvažnija karika u inkluzivnom procesu je roditelj, jer bez njegove saglasnosti nije moguće pristupiti procjeni djeteta. Roditelj aktivno učestvuje u izradi prilagođenih obrazovnih planova te je dužan osigurati djetetu posjetu stručne osobe u slučajevima kada škola nema odgovarajući stručni kadar.

Filipović Husović podsjeća da su svi ljudi različiti, učiti o različitostima je sistem vrijednosti, to je nešto što nas povezuje, bogati i čini mnogo boljim ljudima. Samo društvo koje prihvata različitosti može realizirati inkluziju, jer inkluzija nije samo školski koncept nego sistem lokalne zajednice gdje su svi usmjereni ka istom cilju, razvoju sposobnosti mladih osoba kako bi mogli graditi bolju budućnost u zajednici.