Dr. Mustafa Hodžić, specijalista medicine rada: Radna populacija nam je stara i moramo je čuvati i štititi

Služba medicine rada i sporta je jedna od službi Doma zdravlja Velika Kladuša čiji je osnovni fokus očuvanje i unapređenje zdravlja radnika na radnom mjestu i sportista, a na čijem je čelu dr. Mustafa Hodžić, specijalista medicine rada. Općenito, medicina rada i sporta je preventivna disciplina koja se bavi očuvanjem zdravlja, odnosno praćenjem zdravstvenog stanja kako radnika, tako i sportista. “Ova Služba je zadužena za obavljanje ljekarskih pregleda radnika, bilo da su prvi ili periodični i ono što je pravilo je da svaki radnik prije zaposlenja treba da obavi taj pregled, a onda se njegovo zdravstveno stanje prati periodično do samog penzionisanja. U okviru medicine sporta Služba prati zdravstveno stanje sportista, uglavnom mladih koji treniraju u sportskim klubovima i kojih je, prema evidenciji Službe, između 450 i 500. Oni se obično podvrgavaju pregledima dva puta godišnje.”, naglašava dr. Hodžić.

U današnje vrijeme, dosta više se posvećuje pažnja zdravlju radnika. Služba bilježi za određene firme i djelatnosti veliki broj periodičnih pregleda radnika, čije zdravstveno stanje se prati. Učestalost preventivnih pregleda zavisi od vrste djelatnosti kojom se radnik bavi. Kod nas su najčešći preventivni pregledi radnika koji rade na visini, sa naftom i naftnim derivatima, u proizvodnji sa PVC stolarijom, te radnika koji rade u proizvodnji plastičnih masa.

Međutim, kako ističe dr. Hodžić, ono što je nama kao zajednici problem je to što je naša radna populacija u velikom procentu u starijoj starosnoj kategoriji, a mladu populaciju smo izgubili ranije, njihovim odlaskom u inostranstvo. Tako imamo situaciju da radno stanovništvo koje treba da nosi glavni teret našeg razvoja više nije tu, te stoga onu radnu snagu koju imamo moramo čuvati i zaštititi koliko god je to moguće.

Među dominantnim profesionalnim oboljenjima koja su prisutna kod nas, a i u regionu, izdvajaju se bolesti kičmenog stuba, naglašava dr. Hodžić. Obolijevaju većinom osobe koje se bave visokogradnjom, koje se tokom rada nalaze u prinudnim položajima poput čučanja ili klečanja što je slučaj kod osoba koje se bave postavljanjem podnih obloga, te osobe koje su profesionalni vozači. Svima njima je zajedničko da razvijaju bolesti kičmenog stuba, koje se jako teško liječe, a liječenje i rehabilitacija uzimaju dosta vremena. Uz to, puno vremena uzima i proces dijagnostike, zbog dugog perioda čekanja na specijalističke preglede i dijagnostičke metode, što dovodi do toga da pacijenti dugo vremena provode bez svoje standardne radne aktivnosti.

Prilagođavanje radnog mjesta radniku i okolini i stvaranje radnog okruženja u kojem će se radnik osjećati zadovoljno, te na kojem neće imati tegoba, koje će uzrokovati pojavu nekih hroničnih bolesti niti akutnih stanja, je jedna od preventivnih mjera koja može spriječiti pojavu profesionalnih oboljenja na radnom mjestu. I svako radno mjesto mora se prilagoditi uslovima rada, ali ne za sve radnike, nego za svakog radnika pojedinačno. U takvim uslovima poslodavac će imati minimalan broj radnika sa privremenom nesposobnošću za rad.

Nedostatak zdravstvenog kadra kod nas, kao i u ostatku Bosne i Hercegovine, je problem koji ograničava mogućnosti sveobuhvatnijeg i intenzivnijeg rada. Služba medicine rada Doma zdravlja Velika Kladuša, osim Velike Kladuše, pokriva i veći dio Unsko-sanskog kantona, jer osim dr. Hodžića na području USK je još samo jedan specijalista medicine rada i sporta, tako da poslove iz nadležnosti ove oblasti na području Kantona obavljaju samo dva ljekara. Rješenje je u povećanju broja osoba koje se bave ovom problematikom, s jedne strane, a s druge strane educirati radnike o njihovim pravima i njihovim obavezama.

Danas je teško biti i radnik i poslodavac, smatra dr. Hodžić. Jako duge su procedure i čekanja na konačna rješenja zdravstvenog stanja ako je u pitanju privremena nesposobnost za rad, poslodavci su u tom pogledu u jako nezgodnoj situaciji i svaki radnik jako puno košta poslodavca. Ni radnici nisu u ništa boljoj situaciji. Pregledi, dijagnostika i dalja terapija se jako dugo čekaju. “Imamo radnike koji su godinama na bolovanju, ne iz njihove želje, već što nam je zdravstveni sistem takav da ne završavamo liječenje u potpunosti, tako da nam se pacijenti uvijek iznova vraćaju i mi se iznova bavimo istim problemima, a rješenja još uvijek nema”, zaključuje dr. Hodžić.